Hormoni leptin i grelin, njihovi receptori te složeni biokemijski procesi kojima organizam regulira potrebu za kalorijama mogu biti ključan faktor u razumijevanju pojave pretilosti. Hormoni su ti koji nam govore da smo gladni, koliko trebamo jesti i određuju što će se u organizmu dogoditi s energijom koju smo mu pružili na raspolaganje.
Sakupljanje masti, grelin i leptin
Pretilost je danas definirana kao kronična bolest koja nastaje prekomjernim nakupljanjem masti. Osobe koje nemaju izraziti višak kilograma vrlo se često indolentno odnose prema pretilima savjetima “prestani jest” ili “vježbaj” ne razumijevajući kako u pozadini problema stoje hormonalni poremećaji s kojima se nije jednostavno nositi.
Grelin stimulira osjet gladi
Da smo gladni mozgu dojavljuje hormon grelin. Primarno ga luče stanice probavnog trakta. Signale prenosi na hipotalamus te potiče lučenje probavnih kiselina kao pripremu za konzumaciju hrane. Grelin regulira osjet gladi, sudjeluje u distribuciji i iskorištavanju energije1 te određuje proporciju energije koja će biti utrošena na proizvodnju ATP-a (osnovne energijske molekule u organizmu) i glikogena ili uskladištena kao masti. Grelin ne utječe toliko na količinu hrane koju uzimamo (za to će se pobrinuti leptin), koliko na učestalost uzimanja.
Hrana nas čini sretnima (i ovisnima)
Po zadovoljenju potreba koje mu grelin signalizira, mozak ispušta dopamin i čini nas zadovoljnim, tako da nas hrana doista može učiniti sretnima! Nedostatak grelina može izazvati bezvoljnost i depresiju. Pronađite aktivnosti koje vas čine veselim i sretnim i potiču dopamin. Ne dopustite da to čini samo hrana!
Leptin signalizira da smo siti
U prekomjernom nakupljanju masnog tkiva i pojavi pretilosti iznimno važnu ulogu ima hormon leptin. Leptin ispuštaju masne stanice i putem njega signaliziraju mozgu ima li organizam pohranjenu dovoljnu količinu energije. Ukoliko energije ima dovoljno, leptin blokira mehanizme koji potiču glad i potiče mehanizame koji izazivaju sitost. Ukoliko uskladištene energije nema, letptin ne blokira mehanizme gladi i aktivira procese koji usporavaju potrošnju energije, kako bi je sačuvao za održanje životno važnih procesa. Uz to, leptin sudjeluje u brojnim procesima, poput normalne funkcije imuno sustava, libida, oksidaciji masnih stanica i metaboličkih procesa u jetri. Njegovo je prisustvo nužno da bi preživjeli.
Osjetljivost receptora na leptin
Problemi s leptinom ne nastaju zbog toga što ga masne stanice ne proizvode. Pretili ljudi imaju velike količine hormona u opticaju. Što su deponirane masne stanice veće, luče više leptina i njegov je nedostatak u organizmu ekstremno rijedak slučaj. Problem je u tome što mozak ne registrira njegov signal. Kad nema signala jedemo više budući da mozak vjeruje da organizam nema dovoljne rezerve energije.
Doljnji prag osjetljivosti na leptin je razina leptina na koji receptori u mozgu počinju reagirati. Muškarci s manje od 10% masti gotovo da nemaju leptina u organizmu i mogu ugroziti ranije spomenute funkcije. Gornji prag osjetljivosti na žalost ne postoji. Kada se udebljamo, razina leptina u opticaju je veća nego kada smo imali manje masti, a doljnji prag osjetljivosti receptora u mozgu na leptin se podigao. Tako čak i kod osoba s funkcionalnim receptorima količina leptina u opticaju mora biti sve viša da bi mozak protumačio signal kao “dosta je!” Dakle i “ispravan” organizam nakupljanjem sve veće količine masnog tkiva možete natjerati da traži više. Stoga možete osjećati da “umirete” od gladi, a da u isto vrijeme imate pohranjene energije za tjedan dana.
Inzulin i rezistencija na leptin
Inzulin je hormon koji signalizira stanicama da pokupe glukozu iz krvi i po naputku grelina daje nalog da se prikupljena energija skladišti u organizam u formi glikogena ili kao masti. Također, inzulin signalizira masnim stanicama da ne pretvaraju nakupljenu mast u energiju.2
Konstantna prisutnost inzulina u krvi može imati za posljedicu rezistentnosti na inzulin, odnosno stanja u kojem receptori više ne reagiraju na njegovu prisutnost u krvi i ne zatvaraju proizvodnju. U hranu pridodani šećeri jedan su od glavnih razloga stalno povišene razine inzulina koja može dovesti do inzulinske rezistencije i dijabetesa3. Izbjegavanje prekomjernog unosa šećera važna je preventivna strategija i jedna od mjera koje morate poduzeti ukoliko želite gubiti kilograme i regulirati hormonalne procese.
Nevolja ne dolazi sama
Prema dostupnim istraživanjima inzulin može blokirati leptin u prijenosu signala do mozga4 i učiniti leptinske receptore rezistentnim5. Budući da mozak ne reagira na podražaj tjera nas da posegnemo za brzim obrocima. Kojim? Pa naravno, onima u kojima prevladavaju lako iskoristivi ugljikohidrati (šećeri), upravo onima koji su glavni stimulatori lučenja inzulina, i krug se zatvara. Dobrim dijelom zbog promjena u načinu prehrane, u kojoj prevladavaju šećeri (naročito fruktoza), dolazi do pogreške u sustavu koja može poremetiti cijeli sistem. Naše zdravlje.
Rezistenciju na leptin uzrokuju i trigliceridi. Studija s punomasnim mlijekom, čije masti 98% čine trigliceridi, pokazala je, in vitro i in vivo, kako konzumacija slobodnih masti trenutačno prekida transport leptina kroz krvno moždanu barijeru. Nemasno mlijeko i trigliceridi biljnog podrijetla nemaju tako drastičan učinak6.
Više dobro provedenih studija potvrđuje da dijete s malim unosom ugljikohidrata snažno reduciraju lučenje inzulina i dovode do gubitka kilograma7,8. Prema nekim istraživanjima takve se dijete pokazuju znatno efikasnijim od dijeta s malim unosom masti, dok druge sugeriraju smanjeni unos i ugljikohidrata i masti.
Gore, dolje pa najgore
Rezistencija na leptin je uzrok poznatog Yo-Yo efekta, česte pojave kod osoba koje su sposobne drastičnim redukcijama hrane izgubiti kilograme i zatim ih nanovo nakupiti u još većoj količini9. Naglom restriktivnom dijetom, dok je motivacija na visokoj razini, tijelo gubi masne zalihe, a s njima se smanjuje i količina leptina u krvi. Na žalost, receptori u mozgu to ne prepoznaju budući da je njihov prag tolerancije zapamtio prethodne vrijednosti. Vjerujući da umiremo od gladi mozak pokreće snažan obrambeni mehanizam, mijenjajući biološke procese i dostupnu energiju. To je razlog zbog kojeg svaka restiktivna dijeta u početku daje brze rezultate no budući da se mozak opire, voljni momenat pada, zajedno s raspoloživom energijom i doista je teško ustrajati u namjeri da se skinu prekomjerni kilogrami. Bez obzira jeste li pretili ili imate “samo” višak kilograma, imajte na umu da je jednom pokrenute mehanizme s godinama sve teže regulirati zbog brojnih ranije navedenih razloga, a naročito zbog pomicanja praga tolerancije receptora na leptin.
Što možete učiniti?
Ukoliko ste odlučili ući u borbu s vlastitim tijelom i mozgom evo što možete učiniti:
• Izbjegavajte procesiranu hranu i hranu s pridodanim šećerima. Primamljiva je, ali izaziva upalne procese i utječe na inzulin.
• Izbjegavajte punosmasno mlijeko. Trigliceridi (ne samo) iz mlijeka prekidaju transport leptina u mozgu. Uzmite omega-3 masne kiseline.
• Jedite hranu koja sadrži u vodi topiva vlakna, poput psilijuma, zobene kaše, jabuka, narandži, lanenih sjemenki. Topiva vlakna čine vas sitim i pospješuju osjetljivost na inzulin.
• Vježbajte. Vježbanje troši kalorije, ali može pomoći i kod uspostavljanja normalne signalizacije leptina10.
• Spavajte bolje. Slab san uzrokuje smanjeno lučenje leptina i povećano lučenje grelina.
• Uzimajte proteine. Na probavu proteina organizam troši više energije, a povećavaju osjetljivost na leptin11.
• Ne poduzimajte drastične redukcijske dijete. Prije svega, upotrijebite naš [popuppress id=”10228″] i utvrdite koliko je kalorija potrebno za odražanje trenutnog stanja organizma. Reducirajte dnevni unos za 500 kalorija u odnosu na dobivene vrijednosti.
Kompleksni mehanizmi koji uključuju i sada nespomenute hormone, poput testosterona i estrogena, značajno utječu na način na koji organizam tretira energiju koju unosimo hranom. Ipak, uz promjenu prehrambenih navika i fizičku aktivnost ne možete pogriješiti. Suplementi vam mogu pri tome pomoći, ali uspijeh najviše ovisi o snazi volje i pridržavanju navedenih savjeta.
Moglo bi Vas zanimati
Reference
1. Burger KS, Berner LA (2014): “A functional neuroimaging review of obesity, appetitive hormones and ingestive behavior”. Physiol. Behav. doi:10.1016/j.physbeh.2014.04.025. PMID 24769220.
2. Peter Stralfors, Rupert C.Honnor: Insulin-induced dephosphorylation of hormone-sensitive lipase; Eur. J. Biochem. 182, 379-385 (1989)
3. Kimber L. Stanhope, JM Schwarz, N.L.Keim, S.C.Griffen, A.A.Bremer, J.L.Graham, B.Hatcher, C.L.Cox, A. Dyachenko, W. Zhang, J.P. McGahan, A.Seibert, R.M.Krauss, S. Chiu, et al.: Consuming fructose-sweetened, not glucose-sweetened, beverages increases visceral adiposity and lipids and decreases insulin sensitivity in overweight/obese humans; J Clin Invest. May 1, 2009; 119(5): 1322–1334.
4. Considine RV, Sinha MK, Heiman ML, Kriauciunas A, Stephens TW, Nyce MR, Ohannesian JP, Marco CC, McKee LJ, Bauer TL, et al.:Serum immunoreactive-leptin concentrations in normal-weight and obese humans; N Engl J Med. 1996 Feb 1;334(5):292-5.
5. R.H. Lustig, S Sen, J.E. Soberman and P.A. Velasquez-Mieyer: Obesity, leptin resistance, and the effects of insulin reduction;International Journal of Obesity (2004) 28, 1344–1348
6. William A. Banks, Alan B. Coon, Sandra M. Robinson, Asif Moinuddin, Jessica M. Shultz, Ryota Nakaoke1, John E. Morley: Triglycerides Induce Leptin Resistance at the Blood-Brain Barrier; Am.J.Diabetes, Vol53, May 2004
7. Hernandez TL, Sutherland JP, Wolfe P, Allian-Sauer M, Capell WH, Talley ND, Wyatt HR, Foster GD, Hill JO, Eckel RH.: Lack of suppression of circulating free fatty acids and hypercholesterolemia during weight loss on a high-fat, low-carbohydrate diet; Am J Clin Nutr. 2010 Mar;91(3):578-85. doi: 10.3945/ajcn.2009.27909. Epub 2010 Jan 27.
8. Noakes M, Foster PR, Keogh JB, James AP, Mamo JC, Clifton PM.: Comparison of isocaloric very low carbohydrate/high saturated fat and high carbohydrate/low saturated fat diets on body composition and cardiovascular risk; Nutr.Metab.(Lond.) 2006 Jan 11;3:7.
9. Hinkle W, Cordell M, Leibel R, Rosenbaum M, Hirsch J.: Effects of reduced weight maintenance and leptin repletion on functional connectivity of the hypothalamus in obese humans; PLoS One. 2013;8(3):e59114. doi: 10.1371/journal.pone.0059114. Epub 2013 Mar 21.
10. Janne E Reseland, Sigmund A Anderssen, Kari Solvoll, Ingvar Hjermann, Petter Urdal, Ingar Holme, Christian A Drevon: Effect of long-term changes in diet and exercise on plasma leptin concentrations; Am J Clin Nutr February 2001 vol.73,no.2 (240-245)
11. David S Weigle, Patricia A Breen, Colleen C Matthys, Holly S Callahan, Kaatje E Meeuws, Verna R Burden, Jonathan Q Purnell: A high-protein diet induces sustained reductions in appetite, ad libitum caloric intake, and body weight despite compensatory changes in diurnal plasma leptin and ghrelin concentrations; Am J Clin Nutr July 2005 vol.82 no.1 (41-48)
