Što je koenzim Q-10

Otkriven prije nešto više od 50 godina (1957.), koenzim Q-10, znan i kao ubikvinon, važan je dio mehanizma proizvodnje energije u organizmu. Ime mu dolazi od riječi ubiquitous koja znači sveprisutan. I doista, može ga se pronaći u svakoj stanici organizma. Važnu ulogu ima u mitohondrijima kao dio stanične proizvodnje energije iz glukoze i masnih kiselina. CoQ-10 je kofaktor tri važna enzimska sustava koja zajedno proizvode oko 90% ukupne energije u stanicama. Snažan je antioksidans. Njegova prisutnost kao antioksidansa u mitohondrijima od velikog  je značaja budući da se pri proizvodnji energije koja nas pokreće stvaraju slobodni radikali koji stanice oštećuju. Starenjem naš ga organizam proizvodi u sve manjim količinama. Oštećenje stanice i prestanak njene normalne funkcije jedan je od mehanizama starenja pa je stoga CoQ-10 među prvima našao svoje mjesto u grupi tzv. „Anti-aging“ suplemenata.
Prvu terapeutsku upotrebu CoQ-10 kod pacijenata sa srčanim oboljenjima objavili su japanski znanstvenici 1960. godine pretpostavljajući da može pomoći u stvaranju energije neophodne za rad srca. U tom je smjeru obavljena većina istraživanja do danas, a utvrđeni mehanizmi djelovanja razlikuju se od ranije pretpostavljenih. Najveću korist pokazao je kod osoba koje su preživjele srčani udar,  kod kongestivnog zatajenja srca1,2,3,4, a postoje naznake da može imati korisnu ulogu u poboljšanju stanja kod drugih srčanih oboljenja, Parkinsonove, tumora  i nekih drugih bolesti. Kod svih oboljenja uzima se kao dodatak, a ne umjesto uobičajene terapije.

CoQ-10 i srce

Već u ranim sedamdesetima zamijećeno je da pacijenti sa simptomima kongestivnog zatajenja srca imaju mjerljiv nedostatak CoQ-10 u krvi i srčanom mišiću. Tijekom jedne od studija provedenih osamdesetih godina, 126 pacijenata praćeno je u periodu od šest godina5. Skupina je redovito uzimala CoQ-10, a zamijećeno je značajno poboljšanje stanja pacijenata uz svega 1/3 fatalnih ishoda od statistički očekivanih.  Istom je studijom, posve neočekivano, otkriveno da pacijenti koji su u međuvremenu počeli uzimati tada nove lijekove za snižavanje kolesterola, tzv. statine, odjednom imali iznimno niske razine CoQ-10 u krvi, a  dijagnoza kongestivnog zatajenja srca se pogoršala. Naknadno je utvrđen mehanizam koji pokazuje da statini blokiraju sintezu kolesterola, ali i koenzima Q-10, što dovodi do njegovog nedostatka u organizmu, umora i bolova u mišićima te pogoršanja stanja primarne bolesti. U studiji objavljenoj 2004. godine u American Journal of Cardiology pokazano je da je dijastolička disfunkcija (slabljenje srčanog mišića) prisutna kod 70% pacijenata tretiranih s jednim od poznatih statina tijekom 6 mjeseci. Ta je disfunkcija srčanog mišića reverzibilna tretmanom s koenzimom Q107.
Angina ili angina pektoris očituje se kao bol u prsima uslijed smanjenog protoka krvi kroz srce ili drugih abnormalnih pojava u radu srca. Kako koenzim Q10 sudjeluje u proizvodnji energije u srcu, pacijenti koji uzimaju 150 mg ovog koenzima svaki dan bili su sposobni vježbati duže, bez da osjete bol u prsima.9
Nekoliko preliminarnih12,13,14 i dvostrukih studija15,16 pokazuju da dodatno uzimanje koenzima Q10 dovodi do sniženja krvnog tlaka kod osoba koje imaju povišene razine. Gotovo sve studije izvedene u tom smislu provedene su sa 100mg CoQ10 dnevno tijekom perioda od najmanje deset tjedana.

CoQ-10 i aktivni sportaši

Budući da CoQ-10 organizam koristi kako bi pretvorio hranu u adenozin trifosfat (ATP), osnovnu energetsku jedinicu koja nas pokreće, jasna je pretpostavka kako bi mogao pomoći sportašima u dostizanju vrhunskih performansi.

Nove studije objavljene prošle godine proširuju spoznaje djelovanja koenzima Q10. Dvostruka studija s placebo skupinom provedena je na 18 vrhunskih sportaša tijekom 20 dana intenzivnog svakodnevnog treninga, dužeg od 5 sati. Mjereni su različiti markeri u krvi koji pokazuju zamor mišića i oksidativni stres prije, za vrijeme i nakon navedenog perioda.8 Obje skupine imale su povišene razine mioglobina i kreatin kinaze, proteina koji ukazuju na oštećenje mišića, no ono je u skupini koja je uzimala 300mg CoQ-10 dnevno bila značajno manja. Razina lipid peroksida, indikatora oksidativnog stresa, također je bila manja u skupini koja je uzimala koenzim Q10. Tijekom 2008. godine objavljene su još dvije studije čiji rezultati potvrđuju do tada objavljeno.

CoQ-10 i tumori

Kako je prvo zamijećeno djelovanje koenzima Q10 u proizvodnji energije rijetko su istraživani drugi, potencijalno važni, mehanizmi djelovanja. Male eksperimentalne studije obavljene još devedesetih godina prošlog stoljeća tek sada dobivaju na značaju i ukazuju na potencijalno šire područje primjene. 1994. godine danski su liječnici davali skupini od 32 žene s dijagnosticiranim rakom dojke, uz uobičajenu terapiju, kombinaciju vitamina C, E, selena, esencijalnih masnih kiselina i 90 mg CoQ-10 dnevno nadajući se da će antioksidativno djelovanje ovih suplemenata pomoći u redukciji oksidativnog stresa i upalnih procesa.10  Sve su osobe već bile podvrgnute operacijama ali i razvile zaostale rezidualne tumore. Rezultati su bili dramatični: niti jedan slučaj nije završio fatalno (statistički očekivano – četiri), u šest žena zamijećena je djelomična regresija, dok je u jedne pacijentice koja je uzimala 390 mg dnevno CoQ-10, tumor isčezao. Iako je ovo istraživanje gotovo anegdotično, potaklo je nova istraživanja u tom smijeru, a do sada objavljeni rezultati11 daju novu nadu u tretmanu teških bolesti.